Konj je, kao i većina velikih domaćih životinja, biljojed. Zubi su jedan od ključnih čimbenika za odgovarajuće uzimanje hrane te mogućnost njena iskorištavanja. Zubi su se kod biljojeda razvijali tako da budu što prikladniji za gotovo stalnu mogućnost žvakanja. Te se prilagodbe očituju razvojem zuba s visokom krunom (hipsodont) kod kojega kruna stalno izbija. Premolari i molari kod konja imaju pravilne nabore na žvačnim površinima, koji služe usitnjavanju celuloznog materijala.Uobičajeni su znakovi bolesti zubi poteškoća i sporost pri uzimanju hrane i nerado pijenje hladne vode. Konji se zbog oštrih rubova na stranama zubi mogu opirati stavljanju žvale, mahati glavom pri jahanju i odupirati se spuštanju ili savijanju glave
Konjski se zub sastoji od dva dijela. Dio kojim je čvrsto učvršćen u koštanu osnovu (alveolu) nazivamo korijen. Drugi dio zuba nalazi se izvan koštane osnove, a baza mu je okružena zubnim mesom ili desnima. Taj se dio dijeli na krunu (dio zuba koji je posve vidljiv, a njegova gornja površina služi za žvakanje) i vrat zuba (suženi dio zuba, koji se nalazi između korijena i krune). Kruna na površini ima udubljenje koje nazivamo kaličak, dok drugu usku šupljinu koja se proteže iz korijena prema kruni nazivamo zubna pulpa, a njen je vidljivi dio na žvačnoj površini zvijezdica.
Zub je građen od dentina, cakline i cementa. Dentin, žućkasto-bijeli, kosti sličan materijal, čini najveći dio zuba i okružuje zubnu pulpu. Caklina je sjajno-bijeli, izrazito tvrd materijal koji naliježe na dentin, a okružuje cijelu krunu. Cement zubima većine domaćih životinja prekriva dentin od vrata zuba do vrha korijena, osim konjima, kojima pokriva i vanjski dio zuba, odnosno caklinu. Cement je građen kao grubo vlaknasta kost bez koštanih stanica.
Specifičnost je konjskih zubi i tzv. stalni rast krune. Naime, kako se s vremenom žvačna površina zuba troši, tako se alveolarna zubna šupljina postupno ispunjava koštanim tkivom i zub polako izbija van. To izbijanje traje tijekom cijeloga života konja, pa je žvačna površina isprva kruna, zatim vrat i konačno i korijen zuba. Stoga starijim konjima sjekutići izgledaju izrazito dugi, no duljina je korijena konja u toj dobi znatno smanjena, dok se žvačna površina ne troši tako intenzivno.
Zašto brusiti konju zube
Ispravljanje zubi konja svodi se na regulaciju zubnih površina sa strane, pregriza, nepravilnoga zagriza (stepeničasto zubalo), te vađenje tzv. vučjega zuba.
Bolest zubi (slomljen zub, nepravilne zubne površine) čest je uzrok pada kondicije konja i problema pri jahanju. Uobičajeni su znakovi bolesti zubi poteškoća i sporost pri uzimanju hrane i nerado pijenje hladne vode. Žvačući hranu, konj zastane nekoliko trenutaka, pa onda nastavi dalje žvakati, ponekad nagne glavu na jednu stranu. Pri žvakanju mu oblikovani zalogaj često ispadne iz usta, te pojačano slini. Kako bi izbjegao upotrebu bolesnoga zuba ili sačuvao oštećenu sluznicu usta, konj proguta nesažvakanu hranu, što može prouzročiti koliku.
Neugodan zadah može biti posljedica propadanja zuba, stvaranja apscesa, što na gornjoj čeljusti može dovesti do upale sinusa i pojave iscjetka s jedne strane nosa. Na donjoj čeljusti kod infekcije zubnoga korijena može se javiti oteklina ili fistula kroz kost donje vilice.
Konji se zbog oštrih rubova na stranama zubi mogu opirati stavljanju žvale, mahati glavom pri jahanju i odupirati se spuštanju ili savijanju glave. I prisutost tzv. vučjega zuba (prvog premolara) može uzrokovati poteškoće pri jahanju. Taj zub ne mora uvijek biti vidljiv (može ga prekrivati sluznica usta), no rentgenskom se pretragom može utvrditi njegovo postojanje.
Pregled i njega
Najčešće postoji povezanost anamnestičkih podataka o konju, njegove dobi i kliničkih znakova. Pregled zubi i usne šupljine može se kod većine konja napraviti bez upotrebe sredstava za smirenje, no uz sedativ i upotrebu fiksnog otvarača za usta taj je pregled izrazito lakši. Ispiranje usne šupljine i dobar izvor svjetlosti mogu također olakšati pregled.
Njega zubi ima važno mjesto u cjelokupnoj brizi za zdravlje sportskih konja. Rubovi cakline trebaju se uklanjati dvaput na godinu, sve do pojave stalnoga zubala, a onda prema potrebi, ovisno o načinu života konja. Naprimjer, konjima na paši dovoljan je jedan pregled zubala godišnje. Konjima koji su smješteni u staji i uglavnom se hrane sijenom i zobi treba najmanje dvaput na godinu profilaktički pregledati zube.
Cilj je redovite njege zubi odstraniti izbočine cakline i osigurati pravilnu žvačnu površinu. Za dobru je obradu zubi potrebno konju dati sedativ, a za neke je zahvate (vađenje zuba) potrebna i opća anestezija.
Nasljedne i stečene nepravilnosti
Konjima je najčešća urođena nepravilnost zubala tzv. papagajska čeljust (engl. Parrot mouth), odnosno prognatia superior, pri čemu je gornja vilica duža od donje. Sistemska fluoroza blažeg oblika može se očitovati samo zubnim promjenama, dok u većim dozama (40 ppm fosfora u hrani tijekom nekoliko godina) može uzrokovati i druge koštane nepravilnosti (prijelome).
Prekobrojni se zubi konjima pojavljuju povremeno, a terapija ovisi od slučaja do slučaja, no najčešće se sastoji u vađenju viška zubi. Prekobrojni su zubi najčešće posljedica mandibularnih ili maksilarnih trauma. Konjima je zakašnjelo izbijanje premolara i molara čest uzrok apikalnog osteitisa, što uzrokuje propadnje zuba. Taj se proces najčešće pojavljuje na 4. premolaru u gornjoj ili donjoj vilici, a kod toga zuba često dolazi i do medijalnog premještanja, što može izazvati ozljede jezika.
Konj, kao i većina velikih domaćih životinja, ima uži intramandibularni od intramaksilarnog prostora. Budući da je konjima ograničeno i kretanje mandibule, stvaraju se oštre caklinske izbočine na bukalnoj strani maksile i lingvalnoj strani mandibule. Takve izbočine treba brusiti dvaput na godinu, sve do razvoja potpunog zubala, kada treba provjeriti zaostajanje mliječnih zubi koje, prema potrebi, treba izvaditi.
Uobičajeni problemi sa zubima:
Kuke-
Kuke su izbočine na žvačnim površinama zubi. One mogu biti rostralne (prema naprijed, na drugom premolaru) i kaudalne (prema nazad, na trećem molaru). Također, kuke se mogu pojaviti i na sjekutićima. Sve vrste kuka onemogućuju konju pokretanje donje vilice.
Stepeničasto zubalo-
Stepeničasto zubalo nastaje ako je jedan zub u zubalu duži od drugih. Riječ je o ozbiljnom problemu, budući da znatno onemogućuje konju pokretanje vilice te uzrokuje znatno oštećenje zuba na suprotnoj strani. Stepeničasto se zubalo najčešće pojavljuje zbog zaostajanja mliječnih zuba.
Ukošeno zubalo-
Kod ukošenog je zubala kut žvačnih površina veći od 12 do 15 stupnjeva. To uzrokuje otežano žvakanje i može izazvati oštećenje sluznice. Konju s ukošenim zubalom hrana često ispada iz usta i teško održava dobru kondiciju. Ispravljanje te nepravilnosti nije jednostavno, ali je moguće uz postupno često ispravljanje zubala.
Vučji zub-
Vučji je zub prvi premolar koji nekim konjima izbija ispred drugog premolara. To je izrazito mali zub koji nema nikakvu ulogu. Najčešće se pojavljuje na gornjoj vilici, no ponekad se može pojaviti i na donjoj. Većina vučjih zubi konjima uzrokuje probleme pri jahanju te se preporučuje izvaditi ih. Konji kojima smo izvadili zub ne bi se smjeli jahati sa žvalom najmanje osam dana.
Zaostali mliječni zubi (kapice)-
Konj između dvije i pol i pet godina izgubi 24 mliječna zuba. Tijekom tog se vremena preporučuje pregled zubi svakih šest mjeseci. Ako mliječni zub ostane dulje nego što je uobičajeno, sprečava izbijanje stalnoga zuba, pa zub u suprotnoj čeljusti može više rasti (ne troši se toliko). To je najčešći uzrok nepravilnosti premolara i molara.
Ukošeni sjekutići-
Konji koji imaju ukošene sjekutiće ne mogu dobro žvakati hranu na onoj strani donje vilice na kojoj su sjekutići dulji. Taj problem prati i osjetljivost zgloba čeljusti.
Ventralna zakrivljenost sjekutića-
Ova deformacija sjekutića konja uzrokuje otežano pokretanje obje strane vilice. Konji koji imaju taj problem najčešće su u lošoj kondiciji jer ne mogu žvakati hranu i osjećaju bol u zglobu čeljusti.
