Američki quarter-konj uzgaja se za utrke na kratkim i ravnim stazama i najbrži je konj na svijetu. Bez zaleta može u roku 20 sekundi pretrčati stazu dugu četvrt milje. Quarter-konj uzgaja se više od 300 godina. Od kada je osnovana udruga za uzgoj quarter-konja, taj je konj postao jedan od najčešćih trkaćih konja u svijetu. U njegov uzgojni registar upisano je više od milijun konja.
S ciljanim uzgojem quarter-konja, koji je poznatiji pod imenom western-konj, započelo se krajem 18. stoljeća u Virginiji. Ta se pasmina uzgaja križanjem domaćih divljih konja i trkačih konja koje su doseljenici doveli sa sobom iz Engleske. Divlji su konji bili potomci konja koje su Španjolci u 16. stoljeću sa sobom doveli u Ameriku i koji su živjeli u slobodnoj prirodi. Kako bi mogli opstati u teškim uvijetima svoje okoline tijekom svog razvoja, postali su relativno maleni, ali i vrlo otporni. Prvi su ih doseljenici križali s konjima koje su doveli sa sobom. Tako su dobili nešto većeg, ali još uvijek vrlo izdržljivog i brzog konja.
Tako uzgajani konji pokazali su se vrlo prikladnima za kratke i brze utrke. Zbog toga su se ubrzo počeli uzgajati isključivo za quarter-trke, to jest utrke na ravnim stazama dugačkim četvrt milje, što je nešto više od 400 metara, po čemu su i dobili ime (quarter= utrka na četvrt milje). Te su utrke bile vrlo omiljene među tamošnjim doseljenicima.
Quarter-konj se pokazao i izvrsnim konjem za kauboje.
Quarter-konj se u slobodnoj prirodi žive većinom u krdima, koja se obično sastoje od jednog pastuha predvodnika, većeg broja kobila i njihove ždrebadi. Dominantni pastuh rastheruje sve suparnike i pari se s kobilama koje su spremne za parenje. Time se osigurava da samo najjačii najinteligentniji mužjaci produžuju svoju vrstu.
Kod pripitomljenih quarter-konja uzgajivači pak biraju jedinke koje će se međusobno pariti, jer se samo na taj način mogu najtočnije odrediti osobine potomaka. Pritom se vodi računa i o tome da su kod nekih pastuha neke nasljedne osobine posebno dominantne te da se u večini slučajeva prenose na potomke. Udruga za uzgoj quarter-konja prospisala je određene uzgojne norme prema kojima se konji ocjenjuju.
Uzgajivači quarter-konje katkad križaju i sa nekim drugim pasminama konja, no nalčešće s engleskim punokrvnim konjima kako bi dobili još brže konje za utrke.
Kobile se tjeraju svaka četiri tjedna, no parenje se većinom odvija u proljeće. Zbog toga će ždrijebad doći na svijt 11 mjeseci kasnije, tj. u proljeće, dakle u vrijeme kad sviježe trave ima u izobilju.
Quarter-konj i čovijek oduvijek su bili usko povezani. Ljudi su ubrzo upoznali njegove iznimne osobine pa ga osim što ga koriste za konjske utrke odavno smatraju idealnim jahaćim konjem za kauboje. On je, naime, dovoljno izdržljiv i otporan da čovijeka po čitav dan može nositi i po najnepristupačnijem terenu. On osim toga posjeduje i neku posebnu sposobnost za komunikaciju s kravama tako da navodno može odabrati neku određenu kravu u stadu i hipnotizirati je pogledom tako dugo dok ona ne ostane ukočeno stajati.
Quarter-konj je zbog svoje mirnoće i sigurnosti također idealan jahaći konj za rekreacijeske jahače. mogu ga bez problema jahati i početnici i djeca, no zadovoljit će i potrebe odraslih pojedinaca.
Od kuda naziv Quarter ?
Budući da u početku uzgajanja tih konja Amerikanci nisu imali hipodroma,konji su se utrkivali na ulicama. Udaljenost tih ulica uobičajeno je bila četvrtina milje (engl. quarter=četvrtina). Konj da bi pobijedio morao je ubrzavati da bi nadmašio suparnike,a ova je pasmina bila brža od svih ostalih,te je postala poznata kao quarter.
slike:
