Nekada davno mustanzi su živjeli posvuda u sjevernoameričkim prerijama. Tada ih je bilo mnogo više nego ostalih vrsta divljih konja u svjetu. Da bi se zaštitili od napada grabežljivaca, okupljali su se u krda.
Mustang potječe od konja koje su Španjolci u 16.stoljeću sa sobom doveli u Ameriku. Neki od tih konja su pobjegli u divljinu i potom se proširili po sjevernoameričkim prerijama.
-Mustang i čovjek
Za razliku od svih ostalih "divljih" životinja mustang svoje postojanje zapravo zahvaljuje čovjeku. Ironijom sudbine upravo je čovjek gotovo izazvao njegovo izumiranje. Do konca 18. st. mustang je živio barem u 9 zapadnih saveznih država USA-e, a njegova je populacija obuhvaćala od 2 od 5 milijuna životinja. Kasnije kad su naseljenici započeli s kultiviranjem tla, mnogi su mustanzi protjerani, ulovljeni ili ubijeni. Do naj masovnijeg istrebljenja tih životinja došlo je u prošlom stolječu. Ogroman broj mustanga ubijen je tjekom 1. svjetskog rata, a mnogi su pripitomljeni i postali kaubojskim konjima. Mnogi su ubijeni i prerađeni u krmiva i gnojiva te korišteni u industriji kože. Zbog toga je sredinom 60-ih god. 20. st. u Americi živjelo još samo 18.000 do 34.000 mustanga, a početkom 70-ih god. čak manje od 10.000.
~Zaštita vrste- Nakon što je mustang bio gotovo potpuno istrebljen, doneseni su 1971. g. zakoni prema kojima mučenje i ubijanje tih životinja predstavlja kazneno djelo. Usprkos tome mnogi farmeri i uzgajivači i danas muče i ubijaju mustange na najokrutniji način. :odbijen: :smrc 1: :smrc: :lud: :ne-ne:
-Hrana i prehrambene navike
Kao i svi konji, mustanzi su isključivo biljožderi. Zbog nedostatka i niske hranjive vrijednosti biljne hrane koja raste na nihovom staništu kao što su razne trave, kadulja i grmovi borovnice, te su se životinje morale prilagoditi hrani koja njihovim pitomim srodnicima nebi bila dostatna. Mustang se zapravo sam "brine" da mu nikad ne ponestane hrane i to tako da svojom stolicom izbacuje neprobavljene klijave sjemenke biljaka koje je pojeo. U iznimnim slučajevima mustanzimogu izdržati bez hrane i vode i po nekoliko dana. Naučili su također kako će kopitima razbiti led, odnosno otkopati izvore pokrivene pijeskom kako bi došli do vode. Da bi zadovoljili potrbe za tekućinom, katkad žvaču i bodljikave kaktuse.
-Razmnožavanje
Kobile su spremne za parenje između travnja i lipnja. To znači da će ždrebad doći na svijet u proljeće, to jest 11 mjeseci nakon oplodnje. Tako će imati dosta vremena da do početka zime skupe potrebnu snagu za okrutne zimske uvjete. Kad dođe vrijeme ždrijebljenja, kobila napušta krdo i u blizini traži prikladno mjesto na kojem će ždrijebe donjeti na svijet. Iako odrasli mustanzi imaju najrazličitije boje dlake, tek oždrijebljeni mladunac sa svojom neupadljivom bojom dlake na prašnjavoj zemlji ili rjetkoj travi bit će gotovo neupadljiv. Ždrebad mustanga se- kao i ždrebad svih konja- može uspraviti na noge već kratko vrijeme nakon poroda, a ubrzo zatim već će moći trčati iznenađujućom brzinom. Majka i ždrijebe vraćaju se u svoje krdo nakon 2 do 3 dana, gdje ždrijebe zatim ostaje uz maju još barem sljedeću godinu dana. Pastuh u svojoj blizini ne podnosi prisutnost drugih pastuha pa će mlade pastuhe istjerati iz krda najkasnije u dobi od oko 3 god.. Ti "izopćenici" lutaju sami ili u skupinama dok ne porastu. Agresivni i puni energije tada još premladi da bi mogli privući neku ženku i osnovati vlastito krdo.
-Ponašanje
Zbog svoje društvenosti te radi obrane od grabežljivaca mustanzi se udružuju u manja krda koja se sastoje od jednog pastuha i njegova harema od 2 do 8 kobila, te njihove ždrebadi i mladih pastuha. Takav ustroj nekad je za mustange bio vrlo važan, jer bi u protivnom pali kao žrtve brojnih vukova, šakala ili puma. Krdo ima svoje područje na kojem pase i koje ujedno brani. Stranim krdima dopuštaju pristup samo do rubnih djelova tog područja, no katkad se udružuju s njima radi obrane od zajedničkih neprijatelja. U krdu najčešće dominira kobila predvodnica, a to je obično najstarija kobila, koja krdo izvodi iz opasnosti dok pastuh ostaje zadnji i bori se. Pred neprijateljem se uspravlja na stražnje noge, glasno rže, podiže mnogo prašine i prednjim nogama pokušava oboriti neprijatelja.
-Jeste li znali?
~Ime "Mustang" potječe iz španjolske riječi "mesteno", što znači "bez vlasnika" i izvedenica je iz "la mesta", što otprilike znači "ti pripadaš svakom i nikom".
~Da bi se obranili od napada vukova, mustanzi će oblikovati uski krug, u čijojsredini će se nalaziti ždrebad. Ako vukovi žele razbiti krug, mustanzi će ih udarati kopitima i pokušavat ugrist.
~Američki su Indijanci mustange upotrebljavali kao jahaće konje, a pojedina indijanska plemena koristila su samo mustange određene boje. Tako su Čejeni mustange sa šarenom glavom i pjegama na prsima smatrali svetima i vjerovali da im oni pomažu da pobijede u borbi.
~Mustang je potomak španjolskih arapskih konja i jedne anadaluzijske pasmine.
Visko je 1.40 m (do grebena). To je relativno mali, zdravi konj i zbog toga što parenje nije bilo kontrolirano, pojavljuje se u mnogo varijacija. Neki su masivni i neprivlačni, dok su drugi elegantni i pokupili su gene od predaka iz Španjolske.Boja varira, točkasti konji nisu rijetkost, plavo- siva boja se često vidi, ali su najčešće smeđi.To je po naravi težak, temperamentan i jako snažan konj, koji je dosta nepovjerljiv i stidljiva karaktera.
